subota, studeni 26, 2011
Započinjemo s kavom u Buzetu i vozimo se, zaobilaznim putem, do Semića. Od glavnog raskršća, vozimo ravno prema željezničkoj stanici u pravcu Sluma i dalje kako je već opisano u mnogim našim izletima (Od Bresta do Bresta npr). Ovo je zaobilazni put jer se do Semića može doći brže kada se krene iz Lupoglava kojoj općini Semić i pripada. Postoji i dilema da li se selo zove Semić ili Semići. Na putokazima stoji "Semići" kao i u Istarskoj enciklopediji, a u samom mjestu na oglasnoj ploči piše "Semić". Kako bilo da bilo, radi se o istom mjestu. Naselje se nalazi oko dva km sjeverno od Lupoglava, na padinama Ćićarije. Parkiramo kraj crkve.
Do nas odmah dolazi barba koji živi u susjedstvu i kojeg upitamo kako bi pješice došli do Bresta iako imamo plan puta. Upućuje nas u podnožje mjesta do kapelice kraj koje je put lijevo. Mi smo u našem planu puta imali drugačije, stazu kod stare škole, bolje rečeno kod nekadašnje škole jer nove nema. Kaže da je u Semiću polazio prva četiri razreda. Zanimljivo je da on, a i drugi stanovnici za Brest kažu Brijest, pa je to još jedna zagonetka oko imena. Odlučili smo ga poslušati pa smo krenuli kako je rekao, a vratiti ćemo se putem kojim smo mislili.
Nakon ravnog dijela staze, dolazi uspon, ne naročito strm, prema vidikovcu pod Šćikovico. Vidikovac je označen i treba skrenuti sa staze oko 100 m desno.S vidikovca je pogled na Lupoglav i okolicu, a kad bi bilo bistrije vrijeme vjerojatno bi se više toga vidjelo. Ovako se samo nazire.
Vraćamo se na put i nakon otprilike 20 min putokaz vodi na puteljak kroz šumicu prema rubu brda. Na tom rubu se može na više mjesta zaustaviti i uživati u pogledu. Iz puta kroz šumicu dolazi se do livada zvanih Nad Grad.
Nadali smo se možda sresti četveronožne stanovnike šume, ali nismo bili te sreće. Nakon livada, putokaz vodi prema Planiku i Brestu lijevo. Staza je odlično markirana tako da nema šanse nešto pogriješiti. Odabrali smo mjesto ispod bora gdje smo pojeli sendviče i malo se odmorili.
Nastavljamo dalje, i prema putokazu spuštamo se u mjesto Brest. Kroz mjesto prolazimo asfaltiranom cestom do stare (opet stare) škole, pa dvjestotinjak metara bijelim putem do vidikovca Nad Krog. S njega se pruža pogled na Vranju, Boljun i širu okolicu i uređen je kao odmorište.
Povratak istim putem. Ukupna dužina staze je 14 km, a potrebno vrijeme kako kome.
subota, studeni 12, 2011
U dolini Mirne, desetak km jugozapadno od Buzeta nalaze se Istarske toplice koje smo danas odlučili obići. Nakon nezaobilazne kave u Buzetu vozimo se uz Mirnu prema Motovunu i zaustavljamo u Istarskim toplicama. Iznad samog Lječilišta uzdiže se 85 metara visoka nadaleko poznata stijena gorostas, ispod koje se nalazi izvor ljekovite vode Sv. Stjepan.
Poznat je po visoko sumpornoj optimalno radioaktivnoj i toploj vodi punoj minerala (13 vrsta) za koju je znanstveno i u praksi dokazano da pospješuje liječenje kroničnih reumatskih bolesti, dermatoloških bolesti, bolesti gornjih dišnih puteva, ginekoloških bolesti i post operativnu rehabilitaciju. Nas je privukla stijena iznad toplica te smo se odlučili popeti do crkvice sv.Stjepana koja se nalazi pri njenom vrhu.
Iza zgrade wellnessa široki je put koji smo pratili do crkvice (ne znamo joj ime) gdje je malo odmorište. Vraćamo se do prvog križa križnog puta koji vodi uzbrdo do crkvice sv.Stjepana. Uspon je lagan i kratak, traje oko pola sata s nezaobilaznim zastajkivanjem i fotografiranjem. Iako je vedro, pogled nije savršen, a vidi se Motovun, motovunska šuma, Istarske toplice u podnožju i termalni izvor.
Na vrhu je puhala jaka bura zbog koje smo, brže nego smo mislili, krenuli natrag. Iznad toplica su i okna rudnika u stijenama koja se s vrha stijene dobro vide i koja će biti jedna od naših narednih destinacija. Spuštanje sa stijene bilo je istim putem. Na nekim mjestima osjeti se jak miris sumpora koji smo još jače osjetili u šetnji cestom od toplica prema Motovunu.
Krenuli smo prema motovunskoj šumi do koje još nije došla jesen u pravom smislu.
Prošetali smo i do izvora Sv.Stjepan koji je ograđen i nije dozvoljeno približavanje. Iako nismo uživali u blagodatima temalnih voda u toplicama, iskoristili smo neke od prirodnih ljepota koje ovo mjesto nudi.
utorak, listopad 18, 2011
Odlučili smo se malo upoznati s mjestima u okolici Motovuna i Karojbe, pa nakon što smo prošli kroz Motovun skrećemo lijevo prema mjestu Kaldir. Putem se zaustavljamo kako bi uživali u pogledu na Motovun i dolinu podno njega.
Okružuju nas vinogradi i voćnjaci. Kaldirski kraj je najpoznatiji istarski voćarski kraj gdje se prostire 70% ukupnih istarskih voćnjaka. Vjerojatno je u proljeće prekrasno kada su sve voćke u cvatu. I sada, u jesenskom periodu, je lijepo makar nam još jesen nije podarila svoje tople boje. U središtu Kaldira je župna crkva Sv.Ivana Krstitelja sagrađena 1875.godine na mjestu starije.
Iz mjesta se pruža pogled na okolna mjesta Štefaniće i Laze. Mjesta su okružena vinogradima.
Nastavljamo prema Štefanićima vijugavom cestom.U mjestu se nalazi agroturizam Štefanić i tko želi može uživati u domaćim specijalitetima. Tamo se okrećemo i vraćamo na glavnu cestu koja vodi prema Karojbi.
Karojba je općinsko središte koje se sastoji od četiri veća mjesta: Karojba, Motovunski Novaki, Škropeti i Rakotule. U Karojbi je i raskršće putova prema Pazinu, Poreču i Motovunu. Kako smo došli iz Motovuna krećemo prema Pazinu. Prolazimo kroz Škropete, gdje se ne zaustavljamo i nastavljamo prema Trvižu. Trviž se smjestio na brdašcu, a mjestom dominira crkva uz koju je groblje. Nismo se zaustavljali, već ga samo obišli krenuli dalje. Želimo obići Muntrilj, pa tako prolazimo kroz Katun Trviški i izlazimo na cestu Pazin-Poreč, te krećemo desno prema Tinjanu. Prošavši Tinjan skrećemo, prema putokazu, prema Muntrilju. Prolazimo kroz Rajke, Majkuse i dolazimo u mjesto Sveti Ivan gdje se kraće zaustavljamo.
Mjesto se u stvari zove Sveti Ivan od Šterne, a njime dominira crkva sv.Ivana koja se nalazi pokraj groblja. U 17. stoljeću pokraj crkve obitelj Polesini izgradila je vilu u paladijanskom stilu, s monumentalnim pročeljem, širokim pristupnim stubištem i velikim srednjim salonom u ulaznom dijelu prizemlja. Danas zapušten park oko vile ograđen je visokim zidom, a čini se da netko u vili i stanuje. Nekad je morala biti vrlo otmjena, danas prilično zapuštena, a mogla bi biti sjajna turistička destinacija. Dolazimo u Muntrilj. Mjesto pripada općini Tinjan.
To je maleno mjesto, koje broji svega 86 stanovnika i ima crkvicu sv.Roka pored groblja. Izlazimo na glavnu cestu koja vodi prema Bujama pa skrećemo desno, opet prema Karojbi. Još jedno zaustavljanje u Rakotulama. Rakotule je zajedničko je ime za više manjih sela i zaselaka u današnjoj općini Karojba smještenih sjeverno od ceste koja iz Karojbe vodi prema Višnjanu. Centar župe je istoimena crkva čiji kameni toranj ugledamo čim sa glavne prometnice skrenemo u Rakotule.
Tu smo se još jednom zaustavili, vidjeli stoljetne lipe i hrastove, pokušali neuspješno pogoditi kako se nazivaju stanovnici Rakotula te nastavili prema Karojbi i Motovunu. Izlet smo zamislili završiti negdje na dobroj pizzi, ali nigdje putem nismo vidjeli pizzeriu. Ako netko zna gdje se može u ovim mjestima pojesti dobra pizza, (naročito u Buzetu) molimo da napiše.